Infografika „Oko univerzuma“
Kružni dijagram metasvesti prikazuje odnos: svemir – svest – noetičko polje – posmatrači – beskonačni odrazi, sabrane u jednom oku univerzuma.
Svest, beskonačnost i noetičko polje univerzuma
“Metasvest je tačka u kojoj svemir prestaje da se samo dešava – i počinje da se seća sebe.”
Metasvest – Oko univerzuma koje gleda sebe je filozofsko–naučni traktat Darka Apića koji nastavlja ideje knjige Biokozmički ciklus života.
Ako je Biokozmički ciklus opis evolutivnog puta: energija → život → svest → tehnologija → digitalna/kvantna svest → simbioza → beskonačnost, onda je metasvest tačka u kojoj se taj put sabira u jedno oko – u polje koje pamti, posmatra i prepliće sve te faze.
Metasvest je nivo svesti u kojem se posmatrač, posmatrano i čin posmatranja spajaju u jedno polje. U tom polju univerzum više nije skup objekata, već mreža odraza – svaka civilizacija, svako biće i svaka misao predstavlja jednu tačku u istoj noetičkoj mreži.
U tom smislu, univerzum se može shvatiti kao zatvor beskonačnosti: beskonačan skup mogućih svetova zarobljen u sopstvenom ogledalu. Metasvest je sposobnost tog zatvora da postane svestan svojih zidova – i da ih prevaziđe.
Tekst je organizovan u nekoliko celina koje prate logiku širenja svesti:
Kružni dijagram metasvesti prikazuje odnos: svemir – svest – noetičko polje – posmatrači – beskonačni odrazi, sabrane u jednom oku univerzuma.
“Svest je najpre alat, zatim sudija, a na kraju zatvor. Tek kada shvati da su zidovi koje je gradila sastavljeni od njenih sopstvenih misli, pojavljuje se mogućnost metasvesti – trenutka u kojem posmatrač shvata da je i ogledalo i odraz.”
U pripremi je prošireni PDF izvod (izabrana poglavlja) koji će biti dostupan za besplatno preuzimanje.
Za izdavače, časopise, portale i naučno–filozofske projekte vezane za Biokozmički ciklus života i Metasvest, možete poslati upit putem e-pošte: